 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
mladi poručuju
| MLADI |
Stupanje u Framu
Ako želimo izvršiti ono na što smo pozvani i želimo istinski ostvariti taj poziv, moramo biti svjesni da se ništa ne može raditi s pola srca, vea da baš kao ''mali ljudi'' predani jednostavnosti i poniznosti eine ''velike stvari''.
Položaj Hrvata katolika u BiH, a naroeito u RS, svima je dobro poznat. Mnogima se eini da nas uopae nema. Drugi pak neobraaaju ili ne žele obratiti pažnju na nas. Ipak, kako se god to einilo, naša uloga u ovakvom društvu je veoma važna. Kako bi uevrstili svoja uvjerenja i još više uevrstili našu vjeru, naši duhovni pastiri su omoguaili da stupimo u Framu. Frama je skraaenica od rijeei franjevaeka mladež. Sveti Franjo Asiški je svetac koji je svojim životom pokazao kako je moguae kvalitetno živjeti u jednostavnosti, poniznosti i bez nametljivosti ostaviti snažan trag. U nedjelju, 9. prosinca 2007. godine u Banjaluci, ovaj doga?aj se dogodio u župi Petriaevac. Mladi iz Banjalueke i okolnih župa pristupili su Frami. Doga?aj je poeeo s misom u 16 sati. Svako od nas je dobio tekst na kojem je bio napisan obred primanja u Framu. Bilo je prisutno 24 kandidata iz razlieitih župa. To su bile župe: Petriaevac, Barlovci, Motike, Trn, Budžak i Ivanjska. Važno je napomenuti da su prisustvovale župa Podmilaeje i župa Kotor Varoš. Framaši iz Kotor Varoša su uzvelieali pjesmom i svojim sviranjem ovo sveto misno slavlje. Misu je predvodio fra Vinko Jelušia župni vikar iz župe Podmilaeje, koji je ujedno i asistent Frame Bosne Srebrne. Tako?e, tu su bili i fra Danijel Rajia iz župe Podmilaeje i fra Marko Hrgota, koji je okupio mlade iz susjednih župa za ovaj doga?aj. Fra Marko je, kao i uvijek, bio veoma dobro raspoložen i nasmijan, što bi ga neki, koji ga ne poznaju, mogli opisati kao neozbiljnog. Me?utim, on je samo ''vedra srca'' kao sveti Franjo. U uvodnom dijelu svete mise fra Vinko je razjasnio šta znaei stupiti u Framu. Evan?elje je eitao Fra Danijel. Propovijed, koju je vodio fra Vinko, nije bila preduga, ali je veoma znaeajna jer je još jednom u propovjedi objasnio što znaei biti framaš. Tako?e, reeeno je da MALI BROJ nas u BiH zahtijeva da einimo VELIKA DJELA. Drugi nas neae primjetiti ako se stopimo u mase i budemo einili što drugi žele da einimo. Tako neaemo biti zapaženi, odnosno, drugi nas neae željeti primjetiti. Svako od nas je prešao neke prepreke da bi došao na ovu svetu misu. Te prepreke su daljina koju treba prijeai, vrijeme, nedoumice itd. Nakon Propovjedi, sljedio je obred stupanja u Framu. Fra Marko je proeitao ime svakog od nas i svako je zasebno trebao reai: ''Evo me''. To je biblijski motiv prisutan npr. u trenutku kad Bog zove Samuela i on mu odgovara: ''Evo me''. Nakon tog eina, svi kandidati su zajedno eitali molitvu franjevaeke mladeži. Poslije toga je asistent Frame fra Vinko dijelio po jedan Tau svim framašima dok se pjevala pjesma ''Kriste u tvoje ime''. Nakon misnog slavlja, svi smo bili pozvani na druženje u toploj vjeronauenoj dvorani. Tu smo se poeastili, razgovarom obogatili doga?aj i nakon nekog vremena razišli smo se svojim kuaama. Bit ovog doga?aja je postati svjestan svoje uloge u društvu u kojem živimo. Ako želimo izvršiti ono na što smo pozvani i želimo istinski ostvariti taj poziv, moramo biti svjesni da se ništa ne može raditi s pola srca, vea da baš kao ''mali ljudi'' predani jednostavnosti i poniznosti eine ''velike stvari''. Ovo je korak kojim mi šaljemo poruku da želimo ostvariti svoj poziv i da u svoj životni pohod idemo evršai i govorljivi. Ivana Smileia // 14.12.2007 Jedno malo zimsko „eudo“ 
Sretan 25 ro?endan svojoj sestri i prijateljici poželjelo je jedno društvo iz Austrije.I mi iz Kotor Varoša pridružujemo se željama. Jedno malo zimsko „eudo“ Kad sam se rodila bila sam skroz mala da je bila hladna zima, uopae nisam znala. Nije mi bilo važno gdje se nalazila mama imala sam svoj plan kad i gdje doai k vama. Još se ni dan potpuno probudio nije a ja ne znam da li mi se plaee ili smije. Samo višnja jedna snijegom pokrivena proviri i vidje da sam stvarno ro?ena. Nakon nje se cijelo selo slilo da bi se malom „eudu“ divilo. Od tog dana postade mi to drvo milo jer je mom ro?enju prisutno bilo. Hvala ti Bože za taj posebni ro?enja dan koji mi se ponekad eini kao neki fini san. Hvala ti Bože za onu hladnu zimsku noa – i naravno za višnju – kojoj au, nadam se, još bezbroj puta doa'. (Posveaeno jednom divnom stvorenju povodom 25. ro?endana!) // 7.12.2007 Tišina groblja Mladik 
Gospodin se pobrinuo da nam dan bude lijep. Ondje nas je doeekala jedna grupica koja je stigla pješice. Žuto lišae po groblju izgledalo je kao tepih koji je išaran svim bojama jeseni.
«O samoao sveta i uzvišena, o samoao slatka i zanosna, kako je u tebi mir i tišina blažena...» Ove pjesnikove rijeei dobro opisuju ono što smo doživjeli pri pohodu groblja Mladik za blagdan Svih svetih. Groblje Mladik nalazi se na vrh sela Zagra?a. To je najmla?e groblje u sokoljskoj župi gdje poeivaju životi onih koje ja dobro poznajem i koji su hrabro hodili tom našom dragom zemljom. Sada pomalo izgleda kao da su ostavljeni i zaboravljeni. Ali nije tako. I ove godine za blagdan Svih svetih, kao i uvijek, najhrabrija grupa Zagradaca uputila se na nama drago mjesto dobrotom velikog srca našeg fra Pere. Prije nego smo krenuli fra Pero se opskrbio potrebnim alatom, «macolom» i sjekirom, da bismo imali eime sklanjati stijene s puta. Zaista, to nam je i trebalo. Dok su sklanjali stijene s puta baba Zorka Kljajia i ja smo molile da sretno stignemo do Mladika jer je postojala opasnost da se skotrljamo niz strminu prema Lukama i Rici. Uz poteškoae, došle smo do oaze mira i tišine onih koji poeivaju na groblju Mladik. Gospodin se pobrinuo da nam dan bude lijep. Ondje nas je doeekala jedna grupica koja je stigla pješice. Žuto lišae po groblju izgledalo je kao tepih koji je išaran svim bojama jeseni. Prije nekoliko dana bilo je i onih koji su željeli doai do groblja Mladik, vidjeti svoje njive, ali nisu nažalost uspjeli doai do zagradskih kuaa radi zdravlja i tuge srca. To je bila želja moga strica Ive – Gavre koji je, kako je rekao imao želju da zadnji put posjeti i pozdravi svoje pokojne koji poeivaju na groblju Mladik. Nažalost ne euje se ni ondje ni cvrkut ptica, ali ja se nadam da svi naši pokojni uživaju pjesmu neba, mir i tišinu zemlje u kojoj nalaze spokoj u Bogu. Ondje ih više nitko ne može uznemiriti. Njihova samoaa nije beznadna. Oni su postigli svoj cilj u Bogu i ondje eekaju konaeno sjedinjenje s onim kojem su vjerovali i govorili sklopljenih ruku:...»Bit ae onako kako Bog želi» Neka im Gospodin bude nagrada za sve dobro što su ueinili i pretrpjeli za nas. s. Margareta Vilus // 5.12.2007 Postavljan spomen križ u Bilicama 
Zahvaljujuai vrijednim Bilaanima uopae ne sumnjamo da sve što treba u groblju obnoviti da ae se uraditi, a ima još puno toga. Zato i ovdje molimo sve one koji se mogu ukljueiti na bilo koji naein a nisu do sada znali da se radi neka se ukljuee na opae zadovoljstvo i vlastito ispunjenje.
Dugo se eekalo, ali ipak doeekalo, na zadnji dan mjeseca listopada postavljen, a prvoga dana mjeseca studenog na svetkovinu Svih svetih i blagoslovljen spomen križ u Bilicama za sve one koji su branili svoju domovinu i svoj dom bilo ovdje gdje i podižemo ovaj križ, bilo na nekom drugom mjestu. U toj borbi ostavili su ono što im je najdragocjenije, ostavili su svoje živote, a nama ostavili zadaau da ih se barem sjetimo i posjetimo njihove grobove. Jer to nisu bili neki drugi pokupljeni negdje u kavanama da budu na broju, to su bili naši sinovi, oeevi, braaa, ro?aci, susjedi, prijatelji. Bili su to sve do 23.06. 1992. godine kada je veaina njih u najžešaem naletu na ovo selo ostavila svoje živote u obrani svoga doma i svoje obitelji. Neprijatelj je tada bio jaei i nisu mogli obraniti, gledali su domove kako im nestaju u plamenu, a nedugo zatim i lica neprijatelja koji su im oduzeli ovozemaljske živote. Mi vjernici vjerujemo da sada gledaju lice Svevišnjega, a isto tako da pogledaju i na nas da li ih se sjetimo. Stoga se rodila ideja kod naših fratara fra Pere i fra Marka, a istini za volju, sve što se radi u našem kotorvaroškom kraju dolazi od njih, da se postavi jedan trajan znak na spomen svima njima, a nama i onima koji ae doai iza nas kao podsjetnik na ono što se dogodilo te kobne 1992. Netko je rekao jednom " Što se nije zapisalo kao da nije niti bilo" , a mi znamo da je bilo. Prvi ozbiljniji razgovori su vo?eni na blagdan sv. Petra i Pavla baš ovdje u Bilicama kada je ideja i prihvaaena gotovo jednoglasno od svih nazoenih, a bilo nas je u velikom broju. Tada je i osnovan jedan uži odbor na eelu sa fra Markom Bandalom. Da se to ozbiljno shvatilo, vidjelo se odmah nakon nekoliko dana kada su se okupili elanovi odbora da se usuglase neki od tehniekih detalja kao što je velieina, vrsta materijala i sami izgled križa. Prve dvije stavke su brzo dogovorene, ali ova treaa baš i nije išla. Nije to bila jedina zadaaa, sve je to trebalo i napraviti. Kako su svi od užeg odbora trenutno u Zagrebu, logieno je bilo da i izvo?ae bude tu, a opet da bude netko kome neae to biti samo jedan u nizu poslova, vea netko iz našeg kraja i kome to nešto znaei. Buduai da naših ljudi ima svakojake struke kamo god se okreneš, nije bilo teško doai do bravarije Jelušia, vlasnik Dominko Jelušia , koji je sa velikom radošau prihvatio izraditi spomen Križ. Kako nismo treau stavku definirali tj. sami izgled križa ukljueio se i Dominko sa svojim idejama i došli smo do konaenog izgleda. Križ je bio izra?en prema dogovoru i terminu, samo ga još trebalo odvesti u Bilice, a za to se pobrinuo Ivica Mareinkovia Sokoljkin , koji se zajedno sa fra Markom i Stipom Davidoviaem Pavinim, najviše i žrtvovao oko samoga postavljanja. Vremenske prilike odnosno neprilike nisu im baš išle na ruku, ali želja i volja bila je jaea od svega. Na samu svetkovinu Svih svetih osvanuo je u biliaanskom groblju prekrasni križ da doeeka sve one koji ae toga dana kao i ubuduae doai i posjetiti ovo sveto mjesto. A Bilaani kao i do sada došli su u velikom broju bez obzira na sve usputne gužve i vremenske neprilike. Ako malo pogledamo i vratimo se nazad u prošlost, vidimo da smo dugo šutjeli a sada odjedanput kao da hoaemo da cijeli svijet zna za naše branitelje pa smo pozvali i Hrvatsku radio televiziju koja je sve to sa svojom kamerom i zabilježila i ovim putem im se zahvaljujemo. Sve nazoene je fra Marko pozvao da se okupimo oko križa da ga blagoslovimo i još jedan puta da nam skrene pažnju na znaeenje križa. Nakon blagoslova križa pozvao je sve u kapelicu na svetu misu koja tako?er eeka na svoju obnovu. Zahvaljujuai vrijednim Bilaanima uopae ne sumnjamo da sve što treba u groblju obnoviti da ae se uraditi, a ima još puno toga. Zato i ovdje molimo sve one koji se mogu ukljueiti na bilo koji naein a nisu do sada znali da se radi neka se ukljuee na opae zadovoljstvo i vlastito ispunjenje. Sve ovo što sada radimo na neki naein je zahvala našim braniteljima i hvala im i slava na vjeke. Me?utim, mogli bi nešto ueiniti i za sebe, za svoje sinove, kaeri, naša ognjišta tako?er eekaju obnovu. Moguanosti su nam velike, pitanje je samo volje i želje, a prema razgovorima ovih dana vidio sam da ima pojedinaca koji sve to imaju. Možda zato što znaju da stablo vene ako se odrekne svoga korijena ili pak zato što ih ovaj naein zapadnog života guši pa traže negdje spokoj i mir barem u nekoliko slobodnih dana koje imaju. Bilo kako da je, vjerujem da neae dugo proai da se vrate i nešto obnove od svoga doma, oni koji su hrabriji neka idu prvi, a mi koji baš i nismo možda nas oni malo pomaknu sa mjesta da nas bude, možda ne kao prije, ali barem malo više, jer jedino kada se oblaci skupe iz njih kiša pada, a iza kiše dolazi sunce. Razmislimo malo o svemu ovome. Mato Stipia, Sesvetski Kraljevec // 5.12.2007 60 ro?endan slavila je naša s. Dragutina Šimunovia 
60 ro?endan slavila je naša s. Dragutina ŠimunoviaTvoj te ro?endan ne podsjeaa samo na tvoje ro?enje prije mnogo godina. ti imaš ro?endan danas Danas je ro?enje, ra?anje. Ra?a se nova godina. Ti se ra?aš nanovo. Ti nisi zauvijek odre?en time što si do sada proživio. Nisi ogranieen na svoju prošlost. Možeš svaki dan zapoeeti iznova. Svaki je dan kao novo ra?anje. Ra?a se novi eovjek, eovjek stvoren na sliku i priliku Božju. Želim ti da ta jedinstvena Božja slika u tebi sve više i više prosijava kroz sve ono što jesi i što einiš. Za ro?endan ti želim da se osjetiš nošen Bogom, da ga osjetiš u svakom trenutku u svojoj blizini, da se osjetiš od njega voljenim Anselm Grun otkrij sebe u sebi i tako živi! Idi s povjerenjem dalje! Tada ae sve biti dobro. Od srca ti želimo sretan 60-ti ro?endan. tvoje sestre s. Dobroslava, s. Miroljuba, s. Lucijana, s. Jozefina,s. Mara i s. Ružica // 3.12.2007
str: 1/8
|
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
 |
|||||||